Kalmička princeza, potomak Džingis-kana, doputovala u Beograd
 
Jedna mlada kalmička princeza iz srca Azije, in Džunharije, koja je četri puta veća od naše zemlje, doputovala je juče iz Pariza u Beograd da vidi kako žive njeni sunarodnici Kalmici, koji su u Beogradu čak i crkvu podigli.
Svoja najnovija odela Kalmici su juče obukli. Skupili su novaca i za jedan veliki buket. A kad je voz stao i pomolila se jedna vrlo elegantna devojka, diskretno našminkana, oni su njoj prišli sa zebnjom.
Ceremonije su bile brzo obavljene. I dok je lepa princeza, baš kao u nekoj modernoj bajci, izlazila iz stanice, jedan Kalmik, običan radnik, koji nije uspeo da se do nje progura, priča:
"Ona je direktan potomak Džingis-kana. Njene pretke napustili smo još pre 300 godina. Mi smo krenuli na  Volgu, a oni ostali u Turkestanu. I eto sada se mi prvi put susrećemo posle toliko godina. A mi smo jedan narod. Brat ove princeze još i sada vlada u Džunhariji..."
U hotelu je bilo vrlo teško dopreti do princeze, a posle je morala da ide u Budin hram. Ipak pri polasku bila je ljubazna da posveti nekoliko minuta našoj čitalačkoj publici.
"Ja sam moderna devojka" kaže princeza. "Evo moje karte. Na njoj vidite da piše: Nirgidma de Torhut. Ja imam brata, koji je knez u pokrajini Torhut, koja se pre 1912 godine zvala Džunhari. Sada naša zemlja pripada Kini, ali moj brat potpuno autonomno vlada".
Ima li krize kod vas?
"Kakva kriza! Za nju kod nas svet ne zna. Do nas sve dockan dolazi. Kada je bio svetski rat, čuli smo da se u Evropi tuku. Ali ko se tukao, to nismo znali ili bolje reći nije nas interesovalo. Jedino kad su došli putnici, pa nam ispričali da su oslobođeni neki narodi i da su osnovane nove države: Čehoslovačka, Jugoslavija i druge, nama je bilo milo...Mi živimo lepo. Kuće su nam kineskog kroja. Hotela nemamo. Kad putnici dođu, oni spavaju ili kod prijatelja ili šator razapnu na nekoj čistoj livadi... Ne muče nas socijalni problemi, jer kod nas nema velikih klasnih razlika".
Čime se bavite u Parizu?
"Ja sam tek godinu dana u Evropi. Dotle sam bila na dvoru moga oca. Sada pišem. Pišem jedno veliko delo o Mongolima uopšte. Došla sam do polovine".
Kako vam se sviđa naša zemlja?
"Topla je kao i moja domovima. Inače, vidim da imate mnogo žita, mnogo stoke. Beograd još nisam razgledala. A volela bih da znam šta ima u njemu..."
Dva Kalmika iz Beograd stajali su u holu hotela i strpljivo čekali da se razgovor završi, pa da povedu princezu u Budin hram. Ušli su zajedno u taksi, koji je odjurio ka Malom Mokrom Lugu. (Politika, 21.09.1933)
Sadržaj > Hram u periodu 1933-1934 > Princeza u Beogradu