Na strani oltara ima ni manje ni više nego šesnaest
tibetanskih slika, a tri u samom središtu zida bi se mogle uporediti sa
najboljim primercima tibetanske umetnosti u muzejima Pariza. Većina tih
slika su bili pokloni poslanstava dalekoističnih zemalja. Između slika
su visile prelepe marame od svile (tibetanski: k'a - btags; mongolski:
khadak).
Posred zida nasuprot glavnom ulazu sedi veliki Buda nepalskog tipa a na levoj strani, japanski Buda Amida stila i to u meditativnoj pozi. Na drugoj sam strani primetio sliku Congkape, reformatora lamaizma iz XIV veka i osnivača reda "žuta kapa". Ispred Budine statue je nekoliko kandila za tamjan, molitvena zvona, tibetanski dordje (obredni bodež) i male činije sa pirinčom, kukuruzom i hlebom - sve izloženo u simboličke svrhe. Na levom i desnom zidu hrama su bile police sa hramskom bibliotekom i vredni rukopisi čuvani u drvenim kutijama ili obavijeni u žute svilene marame. Neki od tih rukopisa su bili ispisani zlatnim slovima na crnom papiru. Osim nabrojanih stvari, hram je bio skoro potpuno prazan. U njemu nije bilo stolica kao ni tepiha. Sveštenik obično sedi na malom dušeku postrance od Bude u centru hrama, dok vernici sede prekršrenih nogu na podu. Da bih čuo kako zvuči tibetanski jezik, zamolih sveštenika da mi pročita par stranica iz svetih knjiga što on rado učini. Potom sam se osvrnuo po malom i svetlom hramu. Centar kupole je bio poduprt sa četri stuba po kojima su bili oslikani budistički simboli, uključujići tu i "Točak Učenja". Sasvim je neobično za ovaj lamaistički hram to da simbol "točka" ima još uvek izvorno značenje: "točak budističkog učenja" i "pokrenuti točak učenja" što ustvari znači i "objava i ostvarenje učenja Bude". Onaj koji "okreće" točak podupure budističke ideje pa time i doprinosi odbacivanju pogrešnih ideja kako u životu samom tako i u svom sopstvenom životu. Zato jednog od prostijih Kalmika upitah o značenju "točka" naslikanog po stubovima, a njegov odgovor beše: " Što više okrećete "točak" tim ste brže oslobođeni od pogrešnih ideja". Služba u budistističkom hramu započinje udarcem u gong. Svoje stare budističke spise sveštenici recituju kako na tibetenskom tako i na svom maternjem jeziku. nastavak... |